Potjernice su raspisane za Elvisom Pajazetovićem i Huseinom Ćejvanovićem, a ni Miran Koštić se ne odaziva sudu
Trojica bivših pripadnika Narodne odbrane Autonomne Pokrajine Zapadne Bosne nalaze se u bjekstvu, a za dvojicom su raspisane centralne i međunarodne potjernice, potvrdila je Mira Karanović, šefica pisarne Kantonalnog suda u Bihaću.
Protiv Elvisa Pajazetovića Kantonalni sud u Bihaću je potvrdio optužnicu 12. januara 2022. Tereti ga da je, kao pripadnik jedinice „Golubovi“ NO APZB, 11. novembra 1993. ubio dva ratna zarobljenika, pripadnika Petog korpusa ARBiH. Nakon kraće borbe u Johovici, pripadnici ARBiH su se povukli, a dva vojnika su ostala u jednoj kući te su se predali. U opotužnici se dalje navodi da ih je Elvis Pajazetović strijeljao automatskom puškom.
Protiv Huseina Ćejvanovića Kantonalni sud u Bihaću je potvrdio optužnicu 22. septembra 2022. U optužnici se navodi da je, kao pripadnik jedinice „Jastrebovi“ NOAPZB, 19. jula 1995. u jutarnjim satima u naselju Johovica u podrumu kuće nepoznatog vlasnika zarobio pripadnike Petog korpusa ARBiH, među kojima su bili pripadnici 517. brigade, koji su, razoružani i podignutih ruku odvedeni na sprat kuće, nakon čega je došlo do pretresanja zarobljenika. Kada su kod zarobljenika J. Z. pronađeni papirići sa evidencijama veze, piše u optužnici, Ćejvanović je pucao u njega i ubio ga, a onda je, skupa sa ostalim pripadnicima svoje jedinice, nasrnuo na ostala dva zarobljenika, tukli su ih šakama, nogama, kundacima i cijevima pušaka. Husein Ćejvanović se nalazi u SAD, u saveznoj državi Ajova.
Muečnja u Podzvizdu i Trnovima
Protiv Mirana Koštića još nije raspisana potjernica, ali se on ne odaziva na pozive suda. Kantonalni sud u Bihaću je 18. novembra 2022. potvrdio optužnicu koja ga tereti da je, kao pripadnik NOAPZB, pri Odsjeku vojne bezbjednosti, počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Prema optužnici Koštić je 18. marta 1995. u Podzvizdu pretukao H. E., zarobljenog pripadnika 506 brigade ARBiH. Kada je H. E. doveden pred trgovinu u Podzvizdu, Miran Koštić je to prokementarisao riječima: „Evo Heginog ekstrema“, opsovao mu mater i nasrnuo na njega, uhvatio ga za prsa i bacio ga na haubu „Juge 45“, te ga počeo udarati šakama u lice i po cijelom tijelu, navodi se u optužnici. Nedugo zatim, stoji u optužnici, pridružio mu se i Š. A., koji je u međuvremenu preminuo, te su se tako smjejnjivali sve dok H. E. nije pao u nesvijest.
Koštića optužnica tereti i da je istog dana u Trnovima pretukaao Ž. F., isto zarobljeneg pripadnika 506 brigade. I Ž. F. je, kazuje optužnica, zarobljen u Podzvizdu, a onda je doveden u Trnove i smješten na sprat kuće u vlasništvu Ć. O., zatim je pozvan u prizemlje gdje su ga ispitivali nepoznati pripadnici NOAPZB, u tom u prostoriju je ušao Miran Koštić i podviknuo: „Što daš kontrašu da sjedi?!“, opsovao je Ž. F.-u majku i naredio mu da klekne, uzeo je jednu drvenu palicu dužine oko metra i počeo ga udarati po cijelom tijelu, a kada je Ž. F od siline udaraca pao na pod on ga je nastavio tući nogama.
Optužnica Koštića tereti i da je u drugoj polovini marta 1995. učestvovao u premlaćivanju još jednog zarobljenog pripadnika 506. brigade. P. M. je isto zarobljen 18. marta 1995. u Podzvizdu i zatočen u Trnovima u garažu kuće nepoznatog vlasnika, odakle je u dva navrata izvođen na ispitivanje u drugu kuću u Trnovima. Oba puta su ga ispitivali Miran Koštić i Š. A., udarajući ga šakama po cijelom tijelu, piše u optužnici, prislanjali ga uza zid i udarali ga pištoljima „tetejcima“ po glavi, a kada bi pao od siline udaraca oni bi ga nastavljali udarati nogama. Premlaćivanje je trajalo oko dva sata.
I Miran Koštić živi u SAD, u državi Ajdaho. Nije se pojavio na ročištu o izjašnjenju o krivicu zakazanom za decembar 2023., niti na onom zakazanom za 29. mart 2024. „Poziv za ročište o izjašnjenju o krivnji je optuženom dostavljen korištenjem međunarodne pravne pomoći. Do danas nije potvrđeno uručenje poziva,“ stoji u odgovoru Mire Karanović.
Četrnaestorica na optuženičkoj klupi
Trenutno se pred Kantonalnim sudom u Bihaću sudi četrnaestorici bivših pripadnika NOAPZB. Izet Keserović dolazi na suđenje iz SAD. Optužnica ga tereti da je, kao komandant 2. bataljona 1. brigade NOAPZB, krajem juna 1995. u mjestu Š. maltretirao i tukao civila E. K., kojeg su vojnici NOAPZB pokupili iz njegove kuće i doveli u prostorije mjesne zajednice u Š., u kojima je bila komanda. U optužnici se navodi da ga je prvo pitao šta je radio u civilnoj zaštiti, zašto nije prešao u NOAPZB, da li se kod Alije nakopao rovova, zatim mu je naredio da skupi noge pa ga je palicom počeo tući po preponama, da bi se u jednom trenutku obratio nepoznatom vojniku, koji je bio u prostoriji, i upitao ga: „Šta ti čekaš?!“, pa su ga obojica nastavili tući palicama, a na kraju su ga zatvorili u prostorije mjesne zajednice i ujutro sproveli u zatvor u Dolove. Keserović je bio oslobođen prvostepenom presudom od 28. novembra 2023., ali je Vrhovni sud 21. juna 2024. ukinuo ovu presudu i naložio ponavljanje suđenja. „Ponovljeni postupak je još u toku. Suđenje je otežano jer optuženi boravi u SAD,“ stoji u odgovoru Mire Karanović.
Iz SAD na suđenje dolaze i Hilmija Begić, Sulejman Sefić, Senad Sarajlija i Mehmed Brkić. Oni su, skupa sa Jasminom Ćoragićem i Alom Mujagićem, optuženi da su u julu 1994. počinili zločin protiv ratnih zarobljenika, pripadnika Petog korpusa ARBiH. U optužnici piše da je Sulejman Sefić tukao ratnog zarobljenika u Crvarevcu, da je Ale Mujagić u Čaglici pucao ratnom zarobljeniku u nogu (Huseinu Muhiću), a onda ga tukao, da je Senad Sarajlija tog ranjenog zarobljenika tukao oko pola sata i da ga je nastavio tući u „golfu II“ dok su ga vozili prema komandi jedne od četa Prve brigade, da je Jasmin Ćoragić u Čaglici tukao trojicu zarobljenika, da su Sulejman Sefić i Mehmed Brkić pet zarobljenika svezanih ruku strpali u kamion-hladnjaču, odvezli ih u krug preduzeća „Grupex“ i tukli, a Sejfić je jednom od zarobljenika (Rasimu Hadžiću) stavio cijev puške u usta, te da je Hilmija Begić u večernjim satima u više navrata ulazio u prostorije u „Grupexu“ u kojima su ratni zarobljenici bili zatočeni i zlostavljao ih prilikom ispitivanja, a jednog je polio vodom i pitao ga zašto je prešao u Korpus?
I Suvad Dizdarević i Smail Samardžić žive u SAD, a Damir Miljković u Kanadi. Oni su, skupa sa Senadom Gračaninom i Izetom Mustedanagićem, optuženi za zločin protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva. Senad Gračanin je bio komandir vojne policije, Suvad Dizdarević njegov zamjenik, a ostali su bili vojni policajci. Prema optužnici, oni su polovinom jula 1995. u mjestu Barake – nakon što je veći broj pripadnika ARBiH zarobljen te odveden u jednu kuću gdje su cijelog dana ispitivani – u predvečernjim satima fromirali „špalir“ i tjerali zarobljenike da više puta prolaze kroz njega, tukući ih, a zatim su ih sproveli u logor „Dolovi“; jedan zarobljenik je podlegao od posljedica batinanja. Pored ovog, optužnica Miljkovića tereti da je u isto vrijeme i na istom mjestu više puta tukao civila koji je doveden u prizemlje pomenute kuće gdje je bila smještena komanda vojne policije i brigade NOAPZB i da je civil izgubio svijest od posljedica batinanja. Smaila Samardžića optužnica tereti da je polovinom jula 1995. u prostorijama vojne policije u Barakama, skupa sa još nekim vojnim policajcima, tukao civila G. M., a Samardžić ga je s obje šake udario u predio ušiju od čega je ovaj izgubio svijest, te su ga polijevali vodom kako bi došao svijesti. Suđenje je počelo 27. septembar 2024.
Suđenje Fikretu Dizdareviću počelo je 1. oktobra 2024. Optužen je za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, odnosno da je, skupa sa drugim pripadnicima NOAPZB, neutvrđenog dana krajem decembra 1994. u jednoj od hala u logoru Dubrave mučio ratnog zarobljenika D. Z., pripadnika 506. brigade V koprusa ARBiH.
