Iako je genocid u Srebrenici najpoznatiji i najšire prepoznat kao takav u međunarodnoj pravdi, presuda za genocid u Srebrenici nije bila ni prva, niti jedina pravosnažna presuda kojom je dokazan genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini.
Prva presuda za genocid donesena je u maju 1995. godine, kada je Viši sud u Sarajevu osudio Dragana Opačića zbog učešća u ubistvu 23 logoraša iz Trnopolja. Opačić, pripadnik Prve motorizovane gardijske brigade Vojske RS, priznao je i druge zločine, uključujući klanja i silovanja.
Prva je to presuda donesena nakon Drugog svjetskog rata zbog kaznenog djela genocida, koja baca novo svjetlo na stravična zlodjela koja je na području Bosne i Hercegovine počinila vojska Republike srpske.
”Dragan Opačić proglašen je krivim što je od sredine oktobra pa do kraja 1992. u mjestu Kozarac općine Prijedor, nakon što se dobrovoljno prijavio u paravojsku tzv. Republike srpske u cilju provođenja velikosrpske politike, uništenja i protjerivanja nesrpskog stanovništva s tog područja, prilikom služenja u jedinici koja je osiguravala logor ‘Trnopolje’, a u kojem se u to vrijeme nalazilo oko 1500 žena, djece i staraca, uglavnom Bošnjaka muslimana iz Kozarca i okolnih sela, kršeći pravila međunarodnog prava počinio 23 ubistva strijeljanjem, dva ubistva klanjem i deset silovanja.” – navodi se u presudi.
Njemački sudovi su također potvrdili da je genocid počinjen u više dijelova Bosne i Hercegovine.
Nikola Jorgić je 1997. godine osuđen na četverostruku doživotnu kaznu zbog genocida u Doboju, gdje je ubio 22 mještana i mučio zarobljenike.
Maksim Sokolović osuđen je 1999. godine na devet godina zbog pomaganja genocidu u Osmacima, dok je Đurađ Kušljić iste godine osuđen na doživotnu kaznu zbog genocida u Vrbanjcima – Kotor Varoš.
Slučaj Radislava Krstića, koji je 2004. godine osuđen na 35 godina zatvora za genocid u Srebrenici, predstavlja jedan od najvažnijih slučajeva i prvu presudu za genocid pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Kasnije su, zbog istog zločina, pravosnažno na doživotne kazne zatvora osuđeni i Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Ove presude jasno pokazuju da je genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini bio prisutan na širem području, a ne isključivo u Srebrenici, i da je pravosudnim procesima u različitim sudovima, domaćim i međunarodnim, genocid utvrđen u više gradova, uključujući Prijedor, Doboj, Foču, Osmake i Vrbanjce.
U kontekstu tih presuda, važnost Krivičnog zakona BiH postaje ključna, jer se po njemu svako negiranje genocida, veličanje ratnih zločina, zločinaca i njihovih ideologija smatra krivičnim djelom koje se kažnjava zatvorskom kaznom.
